Trećom pobedom iz isto toliko učešća na našem najvećem takmičenju, Dušan Borković postao prvi Srbin koji je tri puta dizao pobednički pehar. Iza ubedljivog pobednika veliku borbu do poslednjeg metra relija vodili su takmičari iz Bugarske, Plamen Stajkov i Martin Surilov. Na kraju je Stajkov furioznom vožnjom na poslednjem brzincu stigao do drugog mesta u generalnom plasmanu i pobede u Šampionatu Bugarske. Odličnom vožnjom tokom oba dana Lazar Milovanović završava četvrti ukupno i prvi u kategoriji Rally 4 automobila, što mu donosi novu titulu prvaka države u generalnom plasmanu i klasi. Domaćin takmičenja, Vrnjačka Banja, kao i svi ljudi iz AMSS-a, zaduženi za organizaciju, bez greške položili sve ispite i savladali sve izazove

Dušan Borković i Igor Marković, posada NIS Petrol racing tima, odneli su treću pobedu u karijeri na ovogodišnjem 55. Srbija reliju. Tako nekako su ukratko glasile najvažnije agencijske vesti iz Vrnjačke Banje, sada već tradicionalno proverenog i dokazanog grada domaćina naše najveće i najznačajnije međunarodne sportske automobilske manifestacije. Tako je domaća posada, i ovoga puta za volanom „škode fabije Rally 2 Evo”, pripremane od strane čuvenog Eurosol tima, ispisala nove stranice domaćeg reli sporta. Osim što su po broju pobeda na ovom takmičenju stali rame uz rame sa velikanima nekadašnje jugoslovenske reli scene, Jovici Palikoviću i Branetu Kizmiču, posada Borković / Marković je postala i prva srpska posada koja je tri puta podizala pehar namenjen najbržima.

„Čista perfekcija: Glamurozno urađena startna rampa i zona za goste, kao i veliki broj posetilaca na gradskom trgu u Vrnjačkoj Banji, izgledali su kao da se radi o takmičenju za Svetski reli šampionat“

Na prvi pogled, kada se pogleda razvoj situacije i plasman tokom relija, reklo bi se da je Borković imao relativno lagan posao. Međutim, za toliku prednost na kraju prvog dana, a potom i na cilju, trebalo je mnogo koncentracije, brzine, preciznosti, ali i taktičke mudrosti. Jak tempo s početka takmičenja i perfektne partije kroz dva prolaza najdužim i najizazovnijim brzincem Silver, doneli su Borkoviću lepu prednost, koju je naš as samo potvrđivao brzim i hirurški preciznim vremenima na dva preostala subotnja specijala – Stanišinci i Župa. Čak ni okretanje na bukvalno tri krivine pre kraja subotnjeg dana, na izuzetno klizavom specijalu Župa, nije odnelo mnogo stečene zalihe, uprkos gubitku od nekih 20 sekundi. Izuzetno brzi i uporni rivali iz Bugarske, Plamen Stajkov („škoda fabia Rally 5”) i Martin Surilov („citroën C3 R5”), jednostavno nisu imali rešenja za brzog i raspoloženog Borkovića. Šta više, kada su videli da je Pančevac neuhvatljiv, posade iz Bugarske su se okrenule svom duelu za lovorike u tamošnjem šampionatu, zadovoljivši se drugim i trećim mestom u generalnom plasmanu.

Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin i predsednik AMSS Dejan Stojić sa posadom Borković / Marković, prilikom ceremonijalnog starta
Rado se vraćaju u Srbiju: Kan Sarpakaja i ekipa GP Garage ove godine imali su jednu posadu, jer su zbog udesa i kvarova na domaćem reliju Kodžaeli izostale dve R5 mašine i jedan „reno klio rally 4”

Zalihu od celog minuta i 16 sekundi stečenu tokom subotnjih šest specijalnih ispita, Borković i Marković su uvećali za još osam, odnosno 9,4 sekunde u odnosu na bugarske konkurente već na prvom nedeljnom specijalu, poznatom ispitu Klobuk. Od tog momenta naša posada kontrolisano „troši kilometre” do cilja, mirnim i konstantnim tempom, bez mnogo rizika, osvajaju još četiri specijala, prepustivši tokom tog dana samo poslednji brzinac Stajkovu, kada su se već na poslednjim Stanišincima nizbrdo bavili otpozdravljanjem navijača, ne bi li se brojnoj publici dodatno odužili za neverovatnu podršku koju su imali tokom sva tri dana relija.

Pored kontrolisanja tempa i razlike u odnosu na rivale, naša posada je tokom svih nedeljnih test specijalnih ispita uživala u okršaju Stajkova i Surilova za ostale pozicije. Nama izuzetno poznati Stajkov, pobednik u Srbiji iz 2016. u „micubiši lanseru EVO IX”, još prošle godine došao je ponovo na ove terene, s jednom ne baš najbolje pripremljenom „škodom”. Za godinu dana posada Stajkov / Kadir uložila je mnogo sredstava u svoju R5 mašinu, pa je „fabia” postala izuzetno konkurentna. Njemu uz rame bio je i jako brzi tandem Surilov / Zdravkov, u vrhunski pripremljenom fabričkom modelu „citroën C3 R5”, koji je korišćen i za nastupe fabričkih vozača „sitroena” u WRC 2 konkurenciji. Bugarski asovi bili su izuzetno spremni, za razliku od naše pobedničke posade, koristili su i najmekše gume za nedeljne specijale, izuzetno klizave, pa i ne čudi da se borba za najboljeg iza Borkovića vodila do poslednjeg metra relija. I to bukvalno rečeno do poslednjeg metra. Uvodna tri subotanja specijala pripadaju Surilovu, ali naredna tri dobija Stajkov, koji na kraju prvog dana ima 10,4 sekundi prednosti u odnosu na zemljaka. Nedeljno jutro ponovo bolje otvara Surilov, koji dobija sva tri specijala u prvom krugu, pa na podnevni servis dolazi sa samo četiri sekunde zaostatka za Stajkovim, pred odlučujuću trku brzinca.

Nije stara Lada još za bacanje: Todor Atanasov je u ovoj dorađenoj ruskoj mašini od nekih 180 „konja” mamio aplauze publike za atraktivne prolazeOdlučni Surilov je i na drugom Klobuku brži, pa razlika pred dva odlučujuća specijala pada na samo 1,4 sekunde! Tu na kraju dolazi do značaja iskustvo Stajkova. Momak iz Kardžalija izvlači maksimum iz automobila na sledeća dva specijala, dobija oba, čak poslednji s ogromnim rizikom, pa upornom Surilovu ostaje samo da pruži ruku sunarodniku. Obojica su na podijumu, iza Borkovića, a najviše iz njihove borbe profitira oduševljena publika.

Od starta brz, posle miran i mudar do cilja: Dušan Borković je od starta napao rivale jakim tempom, pa je već posle tri brzinca imao zalihu od gotovo celog minuta
Vreme je za dalji iskorak u karijeri: Lazar Milovanović razmišlja da posle još jedne šampionske titule u Srbiji, pribavi neki Rally 2 automobil i okuša se na stazama u inostranstvu

Odlično četvrto mesto u generalnom plasmanu, uz drugo mesto u otvorenom šampionatu Srbije i pobedu u klasi RC 4, odnose Lazar Milovanović i Dejan Golić, u „ford fijesti Rally 4”. Posada uzičkog LM racing tima bila je bez premca kada je u pitanju domaća konkurencija, pa zato i ne čudi što se ovaj tandem ponovo okitio titulom prvaka Srbije. Sasvim zasluženo, imajući u vidu da i konkurenti u istim automobilima, iz Rumunije i Bugarske, nisu imali odgovor na performanse naših predstavnika. Ipak, i njima, ali i publici ostaje žal što su Nikola Jović i Sanja Novaković rano odustali, jer je početna borba dosta obećavala. Jović je najbrži na prvom brzincu, ali njegovom „pežou 206 RC” ubrzo strada motor i tu je bio kraj svih nada za visok plasman. Zato je poslednje mesto podijuma domaćeg generalnog plasmana osvojio poznati veteran, Vladica Rabrenović. U tandemu sa svojim dugogodišnjim suvozačem, Radmilom Radivojevićem, posada čačanskog WRR tima istinski je uživala u svakom kilometru vožnje u svom „renou klio R3”. Iza njega ostaje Tomo Nikitović, čovek iz Zlakuse, koji se još uvek privikava i uvozava u novu „hondu sivik”. Fenomenalnu partiju, sada već po tradiciji, pružili su Aleksandar Todorović i Srđan Maksimović, u nejakom „pežou 106”, grupe N. Uvek nasmejani Valjevac je ponovo dokazao klasu i kvalitet, pokazavši da mu nijedan teren nije stran. Otuda i zasluženo peto mesto u srpskoj klasifikaciji i pobeda u klasi NAC 2. Prava je šteta što valjevska posada nije vozila Borsko- braničevski reli, taj izostanak koštao ih je velikog broja potencijalnih bodova, koji bi im verovatno u konačnom zbiru doneli i titulu. Ako je za utehu, lovorike ipak ostaju u njihovom gradu, ali u rukama daleko iskusnijeg Željka Milutinovića. Svih ovih godina je Milutinović stalno imao nekih pehova, pa je titula ostajala van njegovog domašaja. U društvu suvozača, Aleksandra Srećkovića, njihov „VW polo 1.4” stiže na cilj u Vrnjačku Banju iza Todorovića, što je bilo dovoljno da veteran Milutinović konačno osvoji toliko čekanu titulu. Istini za volju, bilo je tu i sreće, jer je Dejan Pejić u svom „VW polo 1.4” mogao da promeni ishod. Užičanin je odlično išao i na kraju dana bio drugi, sa samo 2,8 sekunde zaostatka za Todorovićem, i skoro 40 ispred Milutinovića.

Stari bardovi relija su uživali iz sve snage: Vladica Rabrenović (levo) i Radmilo Radivojević su uvek nasmejani i zadovoljni svojim partijama na reliju
Ivan Maksimović je pobedio na pet od šest specijala tokom drugog dana relija
Polako se privikavaju jedno na drugo: Tomo Nikitović očekuje da tek naredne sezone izvuče sve najbolje iz njegove nove „honde sivik”

Tokom drugog dana Pejić se brzo našao u vođstvu, jureći ka pobedi, ali ga je jedna greška na pretposlednjem brzincu koštala oštećenja trapa i odustajanja. Da je završio, poznati Peja bi znatno pomutio račune Milutinoviću, jer bi ostanak na trećoj poziciji značio da titula ide Todoroviću. Još jedna posada vredna pomena je ona koju su činili Bajinobaštanci, Ivan Maksimović i Dejan Andrić. Iskusni dvojac se vratio posle dugog niza godina odsustva u još jednom „VW polo 1.4”, ali ih je lom zgloba poluosovine onemogućio da u subotu prikažu sve što znaju. Zato su sve to nadoknadili u nedelju, kada su pobedili u klasi na čak pet, od šest ukupno, voženih brzinaca. Velika vremenska penalizacija ostavila ih je na šestom mestu ukupno, iza Predraga Stefanovića, Aleksandra Korčule i mlade nade relija, Andreja Stanića. Konačni rezultat ovim momcima je bio nevažan, bitno je da su videli da se majstorstvo ne zaboravlja, što je dobar podstrek za narednu sezonu.

Šteta što nije završio: Dejan Pejić je ozbiljno gonio slabašni „VW polo”, ali je nakon greške na pretposlednjem brzincu morao da odustane
Sad može u penziju: Željko Milutinović (desno) i suvozač Aleksandar Srećković su gledali samo kako da stignu do cilja, jer im je to garantovalo dugo čekanu titulu

Velika iskušenja na putu ka šampionskoj tituli imala je posada Rabasović / Novaković, u klasi NAC 3. Njihov „pežo 206” stao je već na prvom brzincu, pa je posada Marko Matić / Nenad Kolarević mirno i mudro privela trku kraju, za pobedu u klasi. Bajinobaštanci su tokom subotnjeg popodneva imali pune ruke posla ne bi li osposobili svoju trkalicu, što ima je i pošlo za rukom, pa su u nedelju ponovo startovali prema pravilima super relija. Pošto je Zoran Milisavljević tokom relija diskvalifikovan, njima je jedini cilj bio da stignu do cilja. Zadatak je uspešno izvršen, pa lovorike i naziv šampiona idu u Bajinu Baštu.

Lagano iskorišćena prilika: Marko Matić je pobedio u svojoj klasi kloneći se svih rizika, pucanja guma ili eventualnih kvarova, pa je i zasluženo osvojio vicešampionsku titulu

Varoš u Zapadnoj Srbiji, na obali Drine, odavno je poznata kao svojevrsni reli centar Srbije, a da u taj gradić ode i druga ovosezonska titula, pobrinuli su se Nenad Filipović i Tatjana Milošević. Iskusni reli par je ubedljivo pobedio u klasi NAC 1, osvojili su sve brzinske ispite u klasi poznatijoj i kao „mali N”, te su tako došli do velikog uspeha. Na ruku im je išlo i odustajanje Filipa Vasovića i Nebojše Gavrilovića, koji su na Srbija reli došli kao lideri klase. Njihov peh koristi Kraljevčanin Miodrag Miljković, koji drugim mestom osvaja i treće mesto u klasi, i to sa istim brojem bodova kao rivali, ali su Vasović i Gavrilović u prednosti, jer imaju pobedu u klasi na Borsko-braničevskom GAGA reliju. Ovaj vikend će dve valjevske posade, Tešanović / Petrović i Raković / Tešanović, brzo zaboraviti, jer im ništa nije išlo kako treba. Ipak, i to je bolje nego odsustvo Aleksandra Aničića, još jednog Valjevca, koji je nakon teškog udesa i povrede kuka, na početku sezone u Mionici, bio prinuđen da ostatak borbe gleda tokom cele takmičarske godine iz publike

Momak velike perspektive: Aleksandar Todorović ne štedi ni sebe, ni nejakog Pežoa, lepo bi bilo videti ga u većem automobilu
Uvek rado viđena gošća: Ekaterina Stratieva se posle nekoliko godina pauze ponovo pojavila na Srbija reliju, ovoga puta u modelu „opel korsa rally 4” klase
Atraktivan i lako kvarljiv prevoz: Vanvremenski „reno klio maxi” bio je pravi mamac za publiku, ali je Dobrin Borisov morao pre vremena da završi trku

Završetkom 55. Srbija relija, okončana je još jedna izazovna sezona za reli sport u Srbiji. Vremena za razmišljanje i unapređenje ima dosta tokom zime, a nama se čini da je potrebno, pre svega, promeniti kalendar takmičenja. Prosto je nedopustivo da tri prethodna relija u Šamponatu Srbije, izuzetno teška, skupa i naporna, budu smeštena u svega mesec dana

VREME JE ZA BEBE

Prijavu sa liste prijavljenih za 55. Srbija reli povukao je nekoliko dana pre početka takmičenja Matija Stojanac, momak koji stalno vozi na limitu svojih i mogućnosti „citroena C2 R2”.

Posle kvara motora na svojoj trkalici, Valjevac je uz pomoć prijatelja uspeo da pripremi automobil za trku, ali je ipak izostao sa starta u centru Vrnjačke Banje. Razlog je više nego oprvdan i lep. Njegova supruga je bila pred porođajem, pa je valjalo ostati uz nju i čekati prinove. Nekoliko dana posle relija porodica Stojanac je postala bogatija za male blizance, što je bio valjan povod za veliko slavlje sa kolegama relistima i svim ostalim prijateljima. Čestitamo!

BESPREKORNA ORGANIZACIJA

U ovim teškim vremenima za reli sport na globalnom nivou, AMSS je, uz podršku Ministarstva za omladinu i sport, Sportskog saveza Srbije i AMS Osiguranja a.d.o, mnogo toga uradio da sačuva instituciju zvanu Srbija reli. Ovogodišnje, 55. po redu izdanje, brižljivo je pripremano mesecima unapred. Od predsednika saveza, Dejana Stojića, preko glavnice tima, koju su činili Petar Matović, Branislav Pijević, Ivan Jevtić i jedna dama – Sofija Rogić, pa do poslednjeg redara na svakom specijalnom ispitu, svi su pružili svoj maksimum kako bi posade brzo i bezbedno vozile, a publika uživala u tim bravurama. Svoj doprinos dala je i Vrnjačka Banja, pošto su gradski oci i svi iz sektora sporta i turizma sve raspoložive kapacitete stavili na raspolaganje učesnicima i publici. Ceremonijalni start je zadivio i posmatrača iz FIA-e, Finca Henrika Franka, čoveka sa dugogodišnjim iskustvom nadzora najpoznatijih svetskih i evropskih relija. Zato slobodno možemo reći da je organizacija ovogodišnjeg izdanja vratila stari sjaj relija koji ima najdužu tradiciju među mnogim takmičenjima u bližem i daljem okruženju!

Preuzeto sa AMS REVIJA
Fotografije: AMSS i Borković Team